Nacionalna Zajednica Bošnjaka Istre  
Naslovnica
Razgovor s prof.dr.sc. Jusufom Šehanovićem
Utorak, 12 Travanj 2016

S našim prof.dr.sc. Jusufom Šehanovićem za Glas Istre razgovarala je novinarka Kristina Flegar. 

U nastavku Vam u cijelosti prenosimo članak iz Glasa Istre:  

S UMIROVLJENIM SVEUČILIŠNIM PROFESOROM JUSUFOM ŠEHANOVIĆEM O NJEGOVOM POREČU, OBITELJI, KARIJERI, ZNANSTVENIM USTANOVAMA I POLOŽAJU BOŠNJAKA U ISTRI 

Sveučilište Jurja Dobrile treba sačuvati kao zjenicu oka svog. 

Osnivanjem sveučilišta Istarska županija prestala je biti ruralna sredina. Ono treba brže preuzeti ostale znanstvene i nastavne institucije u Istri, hrabrije otvarati nove studije, naročito doktorske razine, podići kvalitetu Sveučilišne knjižnice i uspostaviti čvrste veze s bar jednim europskim sveučilištem iz prvih deset najboljih, smatra Šehanović

Razgovarala Kristina FLEGAR

Umirovljeni sveučilišni profesor dr. sc. Jusuf Šehanović rođen je prije 72 godine u Tuzli (Bosna i Hercegovina), gdje je završio gimnaziju (matematički smjer), diplomirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu, a informacijske znanosti magistrirao na Sveučilištu u Zagrebu te doktorirao na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Za matematiku i informatiku je oduvijek bio predodređen, ali njegova je biografija daleko bogatija. 

Za sebe kaže da je Porečan

Osim što je radio kao srednjoškolski, sveučilišni i redoviti profesor u trajnom zvanju, direktor srednje škole, pročelnik stručnih studija i dekan veleučilišta, istraživač je i voditelj znanstvenih projekata, autor ili koautor više od stotinu objavljenih znanstvenih radova i udžbenika od kojih su neki i danas u upotrebi, urednik osam znanstvenih knjiga i dobitnik osam radnih priznanja. Sudjelovao je u osnivanju Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču te studija Vinarstva i Mediteranske poljoprivrede u Poreču Veleučilišta u Rijeci. Član je Hrvatskog helsinškog odbora, Društva informatičara Republike Hrvatske, Lions cluba Poreč, vodstva bošnjačkih asocijacija u Poreču, Istri i Hrvatskoj. Bio je i gradski vijećnik u Poreču gdje s obitelji živi i radi od 1983. te s ponosom za sebe kaže da je Porečan. Ime svog grada i Istre promiče profesionalnim radom, ali i društvenim i humanitarnim djelovanjem u čemu je aktivan i kao umirovljenik, mada, kako priznaje, dobar dio vremena sad s veseljem posvećuje unucima. Sve je to više nego dovoljan razlog za razgovor s njim. 

- Što Vas je dovelo u Poreč, kako ste ga doživjeli na dolasku i zašto ste ga izabrali za svoj grad?

- Iz Tuzle sam sa suprugom i dva sina stigao u rujnu 1983. iz tri osnovna razloga: da svojoj obitelji osiguram zdravu životnu sredinu jer je industrijska Tuzla bila jedan od najzagađenijih gradova u bivšoj Jugoslaviji, radi povoljnog zemljopisnog položaja Istre te zato jer sam se u 16 godina rada kao profesor i direktor velikog školskog centra odužio i bogu i ljudima rodnog grada. U Poreč se nismo doselili "grlom u jagode", već smo imali stan i respektabilnu ušteđevinu. Prije odluke, kako bih koliko-toliko shvatio novu sredinu, bio sam tri mjeseca pretplaćen na Glas Istre iz kojega sam puno saznao o Poreču i Istri. Imao sam ponude za život u Rijeci, Labinu i Poreču koji sam izabrao jer je bio najrazvijeniji turistički grad u Jugoslaviji, pa sam pretpostavljao da je tu lijepo živjeti.

Studentski prosvjed u Puli - fijasko

- Kako se Poreč promijenio od Vašeg dolaska do danas i kakva je, po Vama, njegova budućnost?

- Dogodio se niz promjena koje su utjecale na njegov razvoj. Nastala je nezavisna Republika Hrvatska, privatizirana su hotelska i druga poduzeća, osnovana Istarska županija, Poreč je postao Grad. U ratnom i poratnom razdoblju zamro je turizam, a u porečkim hotelima i odmaralištima boravio velik broj izbjeglica. Tijekom 1990-tih promijenio se sastav stanovništva više od 50 posto, mnogi su postali pripadnici nacionalnih manjina. Osnovani su IDS i podružnice drugih stranaka, interesne udruge i udruge civilnog društva. Životni standard je bio nizak i pojavljuje se sve više socijalnih slučajeva. Spomenuo bih i ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Početkom 21. stoljeća počinju investicijska ulaganja, Poreč se vratio na lidersku poziciju u turizmu, gradi sustav odvodnje otpadnih voda vrijedan 60-tak milijuna eura i dugo. Temeljem svega toga, perspektiva Poreča je obećavajuća. 

- Cijeli svoj radni vijek posvećeni ste učenicima i studentima. Kako ste ih nastojali zaintrigirati za znanost? Kakvi su današnji mladi ljudi u odnosu na nekadašnje i što biste im poručili kako da se afirmiraju? 

- Da bi čovjek uspješno radio u obrazovanju, mora voljeti taj poziv, učenike i studente te uvažavati kolege. Učenici i studenti najbolji su suci kako profesor radi. Pogrešno je graditi autoritet davanjem mnogo slabih ocjena i graditi imidž distanciranjem od studenata. Svakog studenta visoko uvažavam. U njima je velik neprobuđen potencijal. Uvijek sam im govorio da moraju vrijeme na fakultetu iskoristiti za usvajanje što više znanja, jer jedino ono daje šansu za zapošljavanje i ostanak na poslu. Studenti su odraz vremena u kojemžive. Znao sam im predbacivati da se ne bore za svoja prava dovoljno žustro. Kao primjer sam im naveo njihov prosvjed protiv Grada Pule i ministarstva, radi nedovoljnog ulaganja u studentski standard u Puli, koji je, po meni, završio fijaskom. Tadašnji pulski gradonačelnik uletio je među studente, od jednog preuzeo transparent i glasno skandirao,kao,podržavajući ih. Rekao sam da su ga trebali istjerati iz prosvjedne kolone i polomiti mu transparent na leđima. Tako se radilo 1968. 

Angažman uvijek u timu


- Među osnivačima ste više obrazovnih ustanova. Kako ste se odlučili za te poduhvate i kako ste ih ostvarili?

- Moj je angažman uvijek bio u timu, manjem ili većem. Izdvojio bih osnivanje i razvoj Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču, čemu su nemjerljiv doprinos dali dr. sc. Aldo Milotić, dr. sc. i prof. dr. sc. Zdenko Tomčić te Milan Antolović, dipl. ing. agr., te Poljoprivrednog odjela u Poreču sa studijima Vinarstva i Mediteranske poljoprivrede pri Veleučilištu u Rijeci, za što je, uz Milotića i Peršurića, zaslužan i dekan Veleučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Marčelo Dujanić. Tu je i osnivanje i razvijanje modula s pojačanom informatikom na Visokoj učiteljskoj školi u Puli, uz doprinos prof. dr. sc. Nevenke Tatković, osnivanje smjera poslovne informatike na Fakultetu ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" (FET), za što su najzaslužniji još prof. dr. sc. Valter Boljunčić i prof. dr. sc. Giorgio Sinković te osnivanje studija informatike na Sveučilištu u Puli, u čemu su sudjelovali i Boljunčić, Tatković, Sinković i prof. dr. sc. Vanja Bevanda. 

Što se tiče Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, početkom 21. stoljeća Skupština Istarske županije donijela je odluku o njegovom osnivanju i odredila radni tim za izradu potrebnih dokumenata. Nositelj projekta bio je Marčelo Dujanić, koji je i profesor na FET-u. Projekt je u jednom trenutku zastao, ali su se čelnici visokih učilišta u Istri sastali i pokrenuli daljnju proceduru. Rezultat sastanka je promemorija s koracima i subjektimakoje treba uključiti. Potpisnici su Marčelo Dujanić, prof. dr. sc. Alfio Barbieri, prof. dr. sc. Robert Matijašić, prof. dr. sc. Vinko Jurcan, Nevenka Tatković i ja. Ključni podupirač projekta bio je tadašnji župan Ivan Jakovčić. Neki su po novinama izjavljivali da su pozvani u Pulu iz Zagreba da osnuju istarsko sveučilište, ali prava istina o osnivanju je ova koju sam ispričao.

FET je mastodont u Sveučilištu

- Kako danas funkcioniraju te ustanove i kako ih vidite u budućnosti?

- Gledajući sadašnje stanje, u teškom položaju su porečki Institut za poljoprivredu i turizam te stručni studiji Vinarstva i Mediteranske poljoprivrede, koji raspolažu vrsnim kadrovima, vrijednom opremom i nekretninama. Izglednije rješenje je njihov ulazak u sastav pulskog Sveučilišta, o čemu je održano i nekoliko sastanaka. Drugo rješenje je ustanovljenje Poljoprivrednog kampusa u Poreču, u koji bi ušle Poljoprivredna škola, stručni studiji i Institut, što je Institut poticao još u 1990-ima i u tom su pravcu donijete neke odluke. Nijedno nije moguće ostvariti bez pomoći županije, gradova i općina u Istri.

Sveučilište Jurja Dobrile treba sačuvati kao zjenicu oka svog. 
Njegovim osnivanjem Istarska županija prestala je biti ruralna sredina. Sveučilište ima kvalitetan rektorat i formalno je integrirano, ali u praksi čelnici sastavnica često pokazuju mišiće prema rektoratu, umanjujući njegovu djelotvornost. Ono treba brže preuzeti ostale znanstvene i nastavne institucije u Istri, hrabrije otvarati nove studije, naročito doktorske razine, podići kvalitetu Sveučilišne knjižnice i uspostaviti čvrste veze s bar jednim europskim sveučilištem iz prvih deset najboljih. 

Iako je malen, FET je mastodont u Sveučilištu i održava balans među njegovim sastavnicama. Trebao bi se reorganizirati u bar tri odjela te osloboditi potencijale mladog nastavnog kadra i podići razinu specijalizacije. Nedostaje mu profesorskih autoriteta s kompetencijama prepoznatim i izvan Istre. Trebalo bi ga vezati za jedan od najboljih europskih ekonomskih fakulteta te kroz dugoročnu suradnju mladi kadar osposobiti za vrhunsko djelovanje. Bolje je desetak godina biti "vodonoša" takvoj ustanovi, nego gubiti vrijeme lutanjima po malim privatnim fakultetima i sveučilištima u zemljama istočno od nas.

Pomoć kroz Lionse i druge organizacije

- Danas, kad ste u mirovini, koliko ste ostali aktivni, kako provodite vrijeme i čime se najradije bavite? 

- Već sam drugu godinu u mirovini. Trenutno radim na dvije zbirke znanstvenih radova koje potpisujemo ja i moji suradnici, iz oblasti matematike, organizacije, menadžmenta, turizma i poljoprivrede, objavljenih u tiskovinama diljem svijeta. Posebno rado provodim vrijeme sa svojim unucima - Vitom, Mateom, Aleksandrom i Viktorom. Posvećujem se i radu u Lionsima, Hrvatskom helsinškom odboru i Nacionalnoj zajednici Bošnjaka u Istri i Hrvatskoj. Trenutno sam predsjednik Lions cluba Poreč, jednog od najboljih u Hrvatskoj. Pomažemo slijepe, osobe s invaliditetom, dijabetičare, oboljele od celijakije, domove za starije, bolnice, škole, socijalno ugrožene, sigurne kuće, beskućnike, mlade umjetnike. Jedini sam član HHO-a iz Istre, već dugo u Izvršnom odboru. U Istri smo pomagali udrugama koje se bore za zdrav okoliš u slučajevima Rockwoola, Kaštjuna i termoelektrane Plomin. Sa žaljenjem konstatiram da je ta borba slomljena udruženim snagama krupnog kapitala i korumpiranih državnih i lokalnih političara. Za pomoć su nam se, mojim posredstvom, obratile i pojedine osobe sa Sveučilišta u Puli i porečkog Instituta, što je polučilo dobre rezultate.

- Kako ocjenjujete položaj Bošnjaka u Poreču, Istri i Hrvatskoj? Kakav je odnos sredine prema Bošnjacima, a kakav Bošnjaka s drugim nacionalnim manjinama? 

- U Nacionalnoj zajednici Bošnjaka Istre sam potpredsjednik, u Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici Hrvatske član Glavnog odbora, a član sam i županijskog te gradskog vijeća bošnjačke manjine u Poreču. Položaj manjina u Hrvatskoj normativno je dobro riješen, ali primjena normi nosi brojne poteškoće. Na državnoj razini dva su krupna problema. 

Bošnjaci vrlo slični Istrijanima

Manjine su svrstane u četiri grupe s različitim pravima - takozvane autohtone manjine (što god to značilo), privilegirana manjina (Srbi, zbog poznatih razloga i pod vanjskim utjecajem), programirana manjina (Romi, Europski projekt pomoći Romima) i ostali. Osim toga, organizacija manjina se provodi po zakonu o udrugama. Prvi problem se rješava izjednačavanjem u pravima svih manjina, dok drugi leži u tome što udrugu mogu osnovati tri osobe, čime se etnički korpus usitnjava.

Bošnjaci u Hrvatskoj prolaze kroz teške situacije. Poslije više od 150 godina, 1993. smo dobili svoje povijesno ime - Bošnjaci, različito od imena vjere - muslimani. Međutim, mnogi se vode pod starim nazivom. Da bi to promijenili, svatko mora otići u matični ured, a ispraviti valja i popise birača. Trudimo se utjecati na sunarodnjake da tu promjenu učine, jer inače gubimo određena prava kao etnos. Na popisu iz 2001. Bošnjaka je bilo približno 20 tisuća, a iz 2011. oko 33 tisuće. No, procjenjujemo da nas ima 60-ak tisuća. 

Što se položaja Bošnjaka u Istri tiče, ističemo da je dobar, ali ima sredina u kojima lokalni šerifi svojom praksom to negiraju. Već dugo naročito istarski političari govore da Istra najbolje njeguje multietičnost i multikulturalnost. Ta konstatacija pada na područjima financiranja aktivnosti, zapošljavanja i dodjele prostora za djelovanje nacionalnih manjina. Jako cijenimo zauzimanje europskog parlamentarca Ivana Jakovčića za promicanje istine o Bosni i rješavanje njenih konkretnih pitanja. 

Mi Bošnjaci smo miroljubiv, odan, vrijedan narod. U startu, bez rezerve vjerujemo sugovorniku, ali ako nas prevare, to pamtimo i vratimo žešćom mjerom. Imamo puno sličnosti s Istrijanima, koji vole i pohoditi Bosnu. Malo smo zbunjeni, stoga, što postoje otpori za podizanje naših rijetkih vjerskih objekata. 

Mangupi u vlastitim redovima

Islam je jedan od osnovnih identifikatora Bošnjaka i mi ga prakticiramo u najboljem svjetlu. Sljedeće godine navršit će se sto godina od odluke Sabora da se u Hrvatskoj prakticira islam. Nadam se da ćemo do tada dogovoriti izgradnju islamskog centra u Puli. Takvi centri u Zagrebu i Rijeci jako dobro funkcioniraju i nisu izvorišta nikakvih problema. U tome nam može pomoći i porečko-pulski biskup koji je porijeklom iz BiH, pa najbolje zna kakvi su bosanskohercegovački muslimani.

Za neke poteškoće Bošnjaka u Istri krivi su i mangupi iz naših redova, koji zbog vlastitog probitka unose raskol te obmanjuju izvršnu vlast da su oni naši predstavnici. Na Poluotoku je naša krovna organizacija Nacionalna zajednica Bošnjaka Istre. Ona funkcionira stabilno i glavni je nositelj promicanja naše kulture i drugih specifičnosti, što doprinosi boljem razumijevanju, u cilju multikulturalnosti i multietičnosti. Naša suradnja s ostalim nacionalnim manjinama je dobra i manifestira se kroz susrete i zajednička sudjelovanja u kulturnim manifestacijama.

Čista matematika - najveći izazov

- Koji su Vam bili najveći izazovi, što smatrate svojim najvećim postignućima i postoji li nešto što još niste ostvarili?

- Najveći izazovi bili su mi završiti čistu matematiku, jer sam bio odličan matematičar u gimnaziji, magistrirati i doktorirati 
informacijske znanosti te dosegnuti sve razine znanstveno-nastavnih zvanja, što sam i ostvario. Najdraže mi je bilo kad su engleski časopisi Library Management i International Journal of Contemporary Hospitality Management tražili da sa svojim suradnicima priredim tri rada koja su objavili od 1996. do 1998. Radovi donose rezultate istraživanja utjecaja informacijskih tehnologija na organizacijsku strukturu ugostiteljskih i turističkih poduzeća, što je tema moje doktorske disertacije, i funkcioniranju žena menadžera. Možda zvuči neskromno, ali ono što sam planirao i ovisilo je o meni - ostvario sam. Možda sam bio realan u planiranju. A svoj sam potez uvijek povukao!

No, najveće moje ostvarenje je što sam othranio i odgojio dva sina. Obojica su doktori ekonomskih znanosti u rangu docenta. Stariji Igor godinama je uspješan top menadžer većih hotelskih poduzeća, a mlađi Zlatko, profesor na veleučilištu i vanjski suradnik na sveučilištu, vodi i uspješnu firmu za poslovno savjetodavstvo. Sretno su oženjeni, imaju po dvoje djece i divne supruge, rođene Istrijanke.

 

Kliknite da bi otvorili sliku!
Kliknite da bi otvorili sliku!
 

Zadnja Promjena ( Srijeda, 13 Travanj 2016 )