U Puli održan simpozij; Bosanskohercegovački put u Europu, perspektive i izazovi društveno-historijski, politički i kulturološki aspekti

U organizaciji Nacionalne zajednice Bošnjaka Istri, u Puli, u hotelu Park Plaza Histria 25.09.2021. godine održan je simpozij na temu „Bosanskohercegovački put u Europu, perspektive i izazovi, društveno – historijski, politički i kulturološki aspekti.

Kao dio hrvatskog i europskog društva, Bošnjaci u RH imaju odgovornost, ali i mogućnost postavljati pitanja i tražiti rješenja o vertikali odnosa Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Europe. Posebno zato što nema rješenja za Bosnu i Hercegovinu koje neće u sebe ugraditi interese svih relevantnih čimbenika.

Bosna i Hercegovina može se promatrati kao nerješiv problem, ali i kao rješenje, posebno ako se imaju na umu činjenice o često dobrim odnosima nacija kroz povijest. Jedan od zadataka naših istraživanja je i u skidanju zavjesa s takvih pozitivnih slučajeva na kojima se gradila prepoznatljiva multikulturalnost Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre Senad Pršić naglasio je da je ideja simpozija je okupiti znanstvenike iz različitih područja te sučeliti različite pristupe i orijentacije. Naime, svako jednostrano prikazivanje situacije neće pomoći nego će eventualno pripomoći stvaranju još većeg jaza između nacija, političkih orijentacija, religija…

Razmišljanje o političkoj dimenziji samo je jedna strana potrebnog propitivanja. Bez konteksta društveno-historijskih i kulturoloških analiza nemoguće je zahvatiti puninu problema i mogućeg rješenja. Otuda otvorenost prema kulturološkim, teološki, sociološkim, etnološkim temama i pristupima.

Skup se održao prema propisanim mjerama Stožera civilne zaštite Istarske županije, te su osim prisutnih prof.dr.sc. Seada Alića, prof.dr.sc. Seada Berberovića, akademika Slave Kukića, mr.sc. Aide Muradbegović u hotelu Park Plaza Histria video pozivom sudjelovali i prof.dr.sc. Esad Bajtal i prof.dr.sc. Žarko Papić.  Za koodrinaciju i uspostavljanje video veze bio je zadužen poznati glumac Igor Galo, jedan od osnivača udruge HOMO koja se bavi zaštitom ljudskih prava.

Ispred Savjeta za nacionalne manjine RH prisutne je pozdravila Mirjana Galo, potpredsjednica Savjeta za nacionalne manjine RH, istaknuvši da će Savjet za nacionalne manjine uvijek podržati ovakve programe kojima se razbijaju predrasude te u kojima se pridonosi boljem razumijevanju i prihvaćanju istine.

Ispred Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske putem video linka simpoziju je prisustvovao predsjednik prof.dr.sc. Hase Salihović.

Teme simpozija obradili su vrsni poznavatelji i eminentne osobe kako iz svog područja djelovanja tako i poznavatelji situacije u BiH i RH.

Obrađene teme simpozija bile su;

Je li u BiH moguć diskurs radiklanog humanizma – prof.dr.sc. Sead Alić, Zagreb, RH

Sead Alić rođen je 1956. u Donjoj Vraci kod Zenice (BiH). Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je i diplomirao filozofiju i jugoslavistiku. Kao student bio je demonstrator profesoru Danku Grliću te urednik u redakciji Studentskog lista. Tijekom 1980-ih i 1990-ih radio je sljedeće poslove: urednik i voditelj na zagrebačkom Radiju 101; honorarni asistent na predmetu Marksizam na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; urednik u izdavačkoj kući „August Cesarec“; urednik i autor u televizijskom programu Z3; te copywriter i kreativni direktor u podružnicama svjetskih marketinških agencija BBDO i PUBLICIS. U suradnji s Fakultetom političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Institutom „Otvoreno društvo Hrvatska“ realizirao je seriju filmova o demokraciji, surađivao je u projektima Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te producirao tridesetak dokumentarnih filmova i oko 120 televizijskih emisija u ciklusu „Knjigom u glavu“.

Dugogodišnji je aktivni član Hrvatskog filozofskog društva, u kojemu je u jednom mandatu obnašao dužnost člana Upravnog odbora, a na njegovu inicijativu je osnovana Sekcija za filozofiju medija Hrvatskog filozofskog društva, čiji je voditelj od osnivanja. Član je Hrvatskog komunikološkog društva i voditelj njegove grupe za medije. Osnivač je i voditelj Centra za filozofiju medija i mediološka istraživanja u Zagrebu. Pokretač je i dugogodišnji predsjednik Organizacijskog odbora međunarodnih simpozija Filozofija medija (Cres, Opatija, Zagreb) i Na Sjeveru s Pavlom Vuk-Pavlovićem (Koprivnica, Zagreb). Također je pokretač i glavni urednik međunarodnog znanstvenog časopisa In medias res. Osnivač je Kulturnog centra Centra Kaptol KCCK) u Zagrebu. Objavljivao je znanstvene, stručne, esejističke i publicističke članke u brojnim domaćim i inozemnim časopisima i zbornicima radova, te je objavio osam autorskih knjiga i uredio šest znanstvenih zbornika. Sudjelovao je na pedesetak međunarodnih znanstvenih skupova te održao brojna javna predavanja iz područja filozofije medija, mediologije,
komunikologije i estetike, što su glavna područja njegovog znanstvenog i stručnog interesa. Redoviti profesor na Sveučilištu Sjever.

Daytonski sporazum – nepremostiva prepreka na putu BiH u Europu – prof.dr.sc. Sead Berberović – Zagreb, RH

Sead Berberović rođen je 1953. u Zenici. Na Elektrotehničkom fakultetu, sada Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1975. Od 1977. radi na Fakultetu na kojem je prošao sva zvanja, od asistenta do redovitog profesora u trajnom zvanju, od 2007.  Bio je u dva mandata predstojnik Zavoda na kojem radi (2000.–2004.) te također u dva mandata (2006.–2010.) prodekan Fakulteta. Bio je član suradnik Akademije tehničkih znanosti Hrvatske od 1994., te njen redoviti član od 2010. U Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici aktivan je od 1997. kad je biran u Glavni odbor Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske (BNZH), u kojemu je obavljao dužnost tajnika, a 2000. izabran je za predsjednika. Od tada pa sve do danas obavljao je vodeće dužnosti u BNZH ili njenoj zagrebačkoj organizaciji, u kojoj je sada potpredsjednik. Od 2000. do 2002. godine bio je vanjski član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, te član Savjeta za nacionalne manjine od njegovog osnivanja (2003.–2007.). Bio je član Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba (2011.–2015.), a 2012. bio je izabran za predsjednika Koordinacije županijskih vijeća i predstavnika bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Ima dugogodišnje iskustvo u organizaciji i provedbi svih programa bošnjačke nacionalne zajednice. Uredio je više knjiga iz biblioteke „Bosana“ i časopisa „Bošnjačka pismohrana“. Objavljivao je priloge u bošnjačkim manjinskim časopisima.

U uvodnom dijelu izlaganja prof.dr.sc. Berberović istaknuo je; „Bosnom i Hercegovinom, njenom poviješću, političkim i društvenim odnosima u prošlosti i sadašnjosti, njenom budućnošću, odnosima među narodima koji u njoj žive, bave se mnogi – često nekvalificirani, nedovoljno upućeni i obrazovani, nedovoljno kapacitirani da razumiju složenu višestoljetnu društvenu i kulturnu strukturu Bosne i Hercegovine, poneki i zlonamjerni – od novinara, raznih tzv. analitičara do naravno političara. I nije problem u njihovom neznanju, već bih rekao znanju i saznanju da su u sve koliko-toliko upućeni, ali interpretiraju i oblikuju činjenice u skladu s manje ili više jasno vidljivim političkim ciljevima…. Svakome je jasno da je postojeće državno uređenje BiH neodrživo. To je uređenje koje ne postoji nigdje u svijetu a rezultat je ratnih postignuća. Međunarodna zajednica na čelu s SAD-om nametnula je Daytonski mirovni sporazum s prvenstvenom namjerom da se njime zaustavi rat i da SAD, na čelu s predsjednikom Clintonom, ostvare veliki vanjskopolitički uspjeh, što je bilo važno za Clintonovu utrku za drugi predsjednički mandat. U pregovorima koji su prethodili Daytonu, srpska strana se protivila početnoj ideji kantonizacije cijele BiH (koja je bila implementirana još 1991. u tzv. Lisabonskom sporazumu, također poznatom kao Carrington-Cutileirov plan), te joj je obećan poseban entitet RS u okviru države BiH. Kantonizacija dijela BiH već je prije Daytona bila provedena u Federaciji BiH prema Washingtonskom sporazumu iz 1994. između Bošnjaka i Hrvata, čime je srednji nivo vlasti uređen podjelom u kantone s većinom jednog naroda, uz par mješovitih kantona.

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski mirovni sporazum kako se češće naziva, posebno njegov Aneks IV koji definira Ustav i ustrojstvo države BiH posložen je, ili bolje reći „sklepan“ uz navedene zadatosti. U samoj proceduri donošenja sadrži niz pravnih nedostataka: Daytonski sporazum donesen je u uvjetima rata, nikada nije službeno preveden niti je ratificiran u Parlamentu BiH, nikad nije objavljen u Službenom glasniku BiH, a Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, koje je po važećem Ustavu R BiH, jedino imalo pravo donijeti „Odluku“ o njegovom potpisivanju, nije nikada donijelo takvu Odluku, niti je to učinila Parlamentarna skupština Republike Bosne i Hercegovine. To otvara široki prostor za proizvoljna tumačenja. U Aneks IV, tj. Ustav ugrađena su dva kriterija za formiranje vlasti: demokratski, ili građanski koji polazi od prava pojedinca i etnički koji uključuje kolektivna prava, s tim da je vlast na svim nivoima takva da dominira etnički kriterij, uključivo i s pravom veta. To daje mogućnosti blokade svakog mogućeg dogovora i funkcioniranja vlasti na razini države BiH odnosno u entitetu Federacija BiH. Potezanje mehanizma tzv. „zaštite vitalnog nacionalnog interesa“, pri čemu nigdje nije definirana skupina pitanja koja pripadaju vitalnim nacionalnim interesima, dovodi do apsurdnih situacija. Tako, političkom trgovinom Milorad Dodik u Predsjedništvu BiH blokira zahtjev za međunarodnom arbitražom oko izgradnje Pelješkog mosta pravdajući to „vitalnim nacionalnim interesom srpskog naroda u BiH“. Bezbroj primjera je zloupotreba ovog mehanizma koji je uspostavljen za zaštitu nacionalne ravnopravnosti.

Političko i nacionalno u BiH

Strahovi od trećeg entiteta, odcjepljenje entiteta i dominiranja Bošnjaka u građanskoj opciji –  prof.dr.sc. Slavo Kukić, akademik – Mostar, BiH

Slavo Kukić (rođen 1954.), je doktor znanosti u marksističkoj sociologiji , profesor sociologije, metodologije znanstvenih istraživanja i ponašanja potrošača na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru te predaje nekoliko dodiplomskih i diplomskih studija na B iH i nekoliko poslijediplomskih doktorskih studija u BiH i susjednim zemljama. Kukić također piše kolumne sa mišljenjima za razne medijske organizacije, kao što je Al Jazeera Balkans . Rođen u Posušju , diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu godine. Veljače 1977. s Interdisciplinarnog poslijediplomskog studija Sveučilišta u Sarajevu 1983. i na Fakultetu političkih znanosti na Fakultetu političkih znanosti, redom na Fakultetu društvenih znanosti 1983. Karijeru je započeo 1977. godine kao suradnik u Skupštini općine Posušje . Nakon toga bio je direktor marksističkog centra. Bio je profesor u srednjoj školi u Posušju, a kasnije direktor. 1987. izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine Posušje. 1992. imenovan je profesorom na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

U svom izlaganju istaknuo je; Kad je u pitanju BiH, fenomen „bosanskog komšiluka“ je bio određujući u životu njezinih ljudi kroz povijest. Prisjetimo se, uostalom, onoga što su kroz stoljeća, u vrijeme osmanlijske vlasti posebice, činili franjevci Bosne Srebrene – Ivan Frano Jukić, Grga Martić, mnogi drugi. Nikada im, tamo gdje su djelovali, u odlukama pomoći ili ne, nije bilo važno kako se tko moli Bogu. Samo spremnost da se ljudima područja svoga pastirskog djelovanja pomogne kao najrođenijima.

Ono, međutim, što se događalo početkom devedesetih proizvelo je učinke koji su potpuno suprotni. Prisjetimo se, recimo, predizborne kampanje za prve višestranačke izbore. I vezivanja u čvor nacionalnih zastava. Prisjetimo se, potom, poziva za koga treba glasovati u izboru članova prvog predsjedništva BiH, da ne nastavljam s nabrajanjem koje ima isti podtekst.

Suština svih tih primjera, a ima ih do mile volje, bila je poruka da nacionalnim partijama, koje nastupaju u ime Hrvata, Srba i tada Muslimana, protivnici nisu druge nacionalne partije nego komunisti – i uopće oni koji govore u ime ljudi, ne etnokolektiviteta – i da svoje snage moraju ujediniti kako bi zbog interesa vlastitih naroda takve, komuniste prije svega, skinuli s vlasti…

Nacionalno se, dakle, i to u najzaoštrenijoj formi, koristi kao instrument vlastitoga političkog trajanja. Pri tome je važan još jedan detalj – da je instrument tog cilja vezanje novih nacionalnih čvorova, istina  ne na način kako je to činjeno 1990. godine nego čvorova koji su običnu smrtniku potpuno nevidljivi. S tim da su im i smisao i poruka u odnosu na tadašnje vrijeme izmijenjeni. To više nije zajednička borba protiv komunista nego međusobno potpomaganje kako bi se ostalo u sedlu vlasti i moći.

O kulturnom identitetu Bošnjaka – iseljenika u Istarskoj županiji – mr.sc. Aida Muradbegović, Pula, RH

Aida Muradbegović rođ.3.02.1944. u Sarajevu u učiteljskoj obitelji. Završila gimnaziju u Travniku, Pedagošku akademiju u Karlovcu, smjer hrvatski -povijest.  Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu  diplomirala je na odsjeku za pedagogiju, gdje je postala magistra znanosti iz područja pedagogije. Radila je zvanju pedagoga u osnovnoj  školi i duži period u savjetovalištu za školsku djecu u medicinskom centru u Karlovcu. Od 1992. do  mirovine 2015. bila je sveučilišna nastavnica na području pedagogije i didaktike na učiteljskom i odgojiteljskom studiju Sveučilišta Juraj Dobrila u Puli. Postigla  je najviši nastavni stupanj prof. visoke škole. Kao prodekanica za nastavu uključila je u visokoobrazovni sustav dvije osobe s invaliditetom (gluhe osobe), uz mnoge neugodnosti, ali sigurna u svoje dobro poznavanje ustavnog prava na obrazovanje svih osoba bez obzira na različitosti.

Fenomen iseljavanja izvan matične domovine star je koliko i ljudski rod. Javlja se u svim povijesnim epohama zbog: ekonomske nesigurnosti, neslaganje s društveno- političkim sistemom, kulturoloških razloga, vjerske netolerancije, ratnih stradanja, progona, genocida itd. Poznata su razna iskustva iseljavanja pojedinaca i naroda. Mnogi poznati ljudi, snažne ličnosti, iz različitih razloga iseljavali su se iz svojih domovina i postali  muhadžiri, primjerice: Albert Einstein, Nikola Tesla, Thomas  Mann, Wili Brandt, Bertolt Brecht, Milan Kundera, Aleksandar Soženjici itd. Njihova hidžra im je bila poticaj da se u novim okolnostima još jače ostvare kao znanstvenici, političari, glazbenici, književnici. Židovski narod, demografski ugrožen, ali nacionalno osviješten u svom tragičnom „povijesnom hodu“, ipak je uspio stvoriti svoju domovinu Izrael. Mnogi narodi, primjerice američki Indijanci nestali su jer se kao nacija i društveno politički čimbenik nisu mogli prilagoditi svome okruženju.

Bošnjaci kao nacija jedan su od rijetkih naroda kojeg ima više u drugim zemljama nego matičnoj domovini. Susjedni narodi formirali su kroz povijest nove države, ali Bosna i Hercegovina je bila i ostala jedina matična domovina Bošnjaka. Stoljećima izlagani manipulacijama, pritiscima i najsurovijim postupanjima još uvijek nisu dovoljno politički i nacionalno osviješteni. Bošnjačka dijaspora svojim načinom djelovanja izvan matične domovine mora dokazivati sposobnost prilagođavanja zahtjevima nove sredine i pritom zadržati, očuvati i kontinuirano razvijati svoj nacionalni i kulturni identitet.

Komemorativna ili ozbiljna politika

Kulturološke sličnosti i politička razjedinjenja – prof.dr.sc. Esad Bajtal, Sarajevo, BiH

Esad Bajtal studirao, magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U dosadašnjoj profesionalnoj karijeri bavio se predavačkim radom, publicističkim, te uređivačkim poslovima elektronskih i printanih medija. Pored ostalog bio je Glavni i odgovorni urednik: Naši Dani, Sarajevo Publishing, Mauna-Fe, Revija slobodne misli i Glas antifašista. Objavljivao u brojnim stručnim revijama, časopisima i novinama, portalima, kao što su: Warreport (London); Bosnisk Post (Norveška); Galaksija (Beograd); Plima plus (CG); Status i Most (Mostar); Hijatus i Zeničke sveske (Zenica); Razlika/Differance (Tuzla); Dijalog (casopis ANUBiH); Odjek; Bosna Franciscana; Novi izraz; Fondeko (Sarajevo), Tačno.net. (Mostar) …

Urednik je, recenzent ili pisac predgovora, pogovora, te promotor brojnih stručnih knjiga (iz oblasti kulture, umjetnosti i humanističkih znanosti) domaćih i stranih autora. Zastupan u zbornicima radova na iste teme. Učesnik seminara, tribina, okruglih stolova i naučnih skupova u i izvan BiH. Već duže vrijeme istražuje etičke i psihološke probleme u okvirima indijske filozofije.

Autor je sljedećih knjiga:
Za (i) protiv tolerancije (dva izdanja), Filozofski temelji psihologije, Manje od ništa, Al Tempo, Duplo golo, Država na čekanju (dva izdanja), Govor tame, Sevdalinka, alhemija duše, Neofašizam u etno-fraku (dva izdanja) te dva posebna (“mini book”) izdanja:
Metanaracija, poetizacija i psihijatrizacija Daytona (Ulcinj, CG, 2006); i Strah od kopanja (Sarajevo, 2007), Manje od ništa, (drugo, prošireno izdanje).
Psihologija buddhističke filozofije i religije.

Teror historije – logika zla, Sevadalinka, alhemija duše

Nije bio, a nije ni danas, član nijedne političke stranke (partije).
Nesposoban da bude podoban, živi od pisanja.
Djeluje kao nezavisni istraživač.

U svom izlaganju prof. dr.sc. Esad Bajtal govorio je o Kultiviranju politike ili politizaciji kulture te je istaknuo slijedeće;

„Najmanji zajednički aksiološko-semantički nazivnik, onda praktično upotrebljiv i vrijednosno prihvatljiv pojam kulture možemo svesti na napor prilagođavanja opštim ljudskim i humanim vrijednostima kao što su: dobrota, ljepota i istina. Pojam «istina», u prethodnoj sintagmi, figurira u smislu aksiološkog regulativa kulture koji ukazuje na njen bitno kritički karakter, tj. na vrijednosno evaluativni i konstitutivno neotuđivi momenat njenog društvenog bića.

Nastala spontano (kao izraz narodnog duha), tradicionalna kultura širinom svog duhovnog univerzalizma oslobađa, emotivno opušta i, što je najvažnije, socio-ambijentalno ozdravljuje i pacificira učesnike društvenih igara. Tome nasuprot, nacionalistički ideologizirana kultura (u svojoj ksenofobičnoj pravovjernosti) ne samo da rafinirano porobljava, nego i idejno obavezuje i sumnjiči sve one koji odbijaju da učestvuju u njenom propagiranju i nametanju. Nacionalistička kultura je matematski precizno programirana, teleološki ciljana i dnevno-politički sračunata podvala. Nijemim dekretom nametnuta (po prećutnoj formuli «zna se»), ona nema nikakav unutarnji, emancipatorsko-životni dinamizam, nego, čisto vanjski, pragmatično-ideološki smisao i naboj. Riječ je fenomenu čitavog seta disonantnih, porazno autoritarnih i dnevnopolitički obojenih neokultura ovih prostora. Ako na tragu humanističke kriteriologije povučemo paralelu između ta dva tipa kultura, između tradicionalne narodne i autoritarne neokulture, tj. između narodne kulture s jedne, i  (ideologizirane) psuedokulture u narodnom duhu s druge strane, onda, pojmovno-značenjski, stvari stoje otprilike ovako: Narodna kultura služi i treba da služi pojedincu. Za razliku od nje, autoritarna kultura ne samo da ne služi pojedincu, nego pojedinac imperativno, logikom dnevno-političkog diktata, služi njoj. Na taj način ova kultura se stavlja iznad pojedinca. Ona ga idejno usmjerava i diktira njegovo držanje, istodobno, psihološki sofisticirano, suzbijajući njegovu prirodnost i spontanost.

Začarani krug nacionalizma u BiH – prof.dr.sc. Žarko Papić, Sarajevo, BiH

Žarko Papić – Rodio se 1947. u Sarajevu. Ekonomski fakultet i postdiplomski studij završio u Beogradu, gdje je i doktorirao. Čovjek je s bogatim diplomatskim iskustvom, neprijeporno neovisan analitičar aktualne političke situacije u BiH.

Objavio 10 knjiga iz oblasti ekonomije, političkog sistema, 147 znanstvenih radova i više od 150 članaka u stručnim časopisima i novinama, domaćim i stranim. Bio ambasador u Ministarstvu inozemnih poslova SFRJ, ambasador pri OECD i šef stalne delegacije Jugoslavije pri OECD-u u Parizu, te savjetnik pri OECD-u. Poslije 1992. gostujući profesor na Američkom univerzitetu u Parizu, a od 1996. viši savjetnik i direktor IBHI-ja (Nezavisni biro za humanitarna pitanja) u Sarajevu.

Svi radovi bit će objavljeni u Bošnjačkoj pismohrani.

Program sufinanciran sredstvima iz  Državnog proračuna putem Savjeta za nacionalne manjine RH i Istarske županije

 

 

 

 

 

 

 

.

 

Odgovori