Dani bosanskohercegovačke kulture u Vodnjanu

U organizaciji Nacionalne zajednice Bošnjaka Vodnjan, u Domu mladih u Vodnjanu, u nedjelju, 18.12.2022. godine bio je dan u znaku promicanja i očuvanja kulturne baštine bosanskohercegovačke kulturne u Vodnjanu.

Naime, Nacionalna zajednica Bošnjaka Vodnjan za sve sugrađane priredila je bogat kulturni program. Taj dan u 16 sati otvorena je izložba fotografija „Sarajevu u pohode, gradovi nadživljuju rušitelje“ autora Josipa Ušaja.

Emotivna foto priča o Sarajevu kroz objektiv Josipa Ušaja podijeljena je u četiri dijela: Graditeljski biseri, Ulicama kružim…Ljudi u prolazu i Ranjeno Sarajevo.

Gradovi su poput ljudi. Uz mnoge sličnosti, čine ih drugačijima neke njihove posebnosti. One se lako zapažaju i jednako tako pamte. Često sam spomen na te naročitosti upućuje o kojem je gradu riječ. Tako i za Sarajevo, dovoljno je spomenuti Gazi Husrev – begovu džamiju ili Baščaršiju, i – ništa više nije potrebno.

Urbanu sliku Sarajeva karakteriziraju brojne vrijedne građevine. Ističu se naročito one sakralne namjene svih konfesija sa ovih prostora, ali i druga zdanja izuzetne arhitekture iz triju glavnih povijesnih segmenata: osmanlijskog potom austro – ugarskog te onih poslije  I i II svjetskog rata. Sarajevo, grad na raskrsnici religija i kultura, trgovačkih putova i ljudi svakojakih, osnovan je, kako podaci kažu, sredinom 15. stoljeća. Ističe se svojim duhovnim, povijesnim i prirodnim vrijednostima, koje ga čine i većim od njegove stvarne veličine. Samo ime, Sarajevo, znači sud u polju, budući je sa svih strana okruženo planinama.

Ratovalo se je, nažalost, oduvijek. Konačna je pobjeda, u pravilu, biva okrunjena uništenjem grada i pomorom njegovih žitelja. Ove fotografije, koje podsjećaju na jedan užas, daju jedan posve mali, sićušni, doprinos nastojanjima da se rušilački nagoni mogu spriječiti. Gore od ožiljaka i dubokih rana na prikazanim fotografijama su one koje su ostale u sjećanjima ljudi,  onih koji su doživjeli i preživjeli teror i nasilje u tim strašnim danima opsade Sarajeva.

U gradu koji je bio pod opsadom skoro 4 godine, podaci kažu život je izgubilo blizu 12.000, a ranjeno  je oko 50.000 ljudi. Optimizam koji ipak zrači iz nekih od ovih fotografija, dokaz je vjere u bolje sutra, i da ipak, srećom ili nekom višom pravdom, gradovi nadživljuju svoje rušitelje.

Autor fotografija Josip Ušaj bio je po profesiji je inženjer elektrotehnike, poslovno orijentiran na rasvjetu spomeničkih cjelina i objekata,temeljit u foto analizama i zapisima arhitektonske baštine i urbanističkih cjelina, Josip Ušaj, rodom Splićanin, uz sve navedeno, ima osjetljivo i emotivno oko za sve one nenametljive i neposredne detalje. Ušaj ima objektiv ranjiv na socijalno niže slojeve gradske zajednice, pa su njegovi motivi najčešće sirotinja i ljudi zaboravljeni na marginama glavnih gradskih tokova, ljudi bespomoćni ali  koji istrajavaju i “nadživljuju rušitelje” i posljedice njihovih zlotvornih nakana.

Nakon otvorenja izložbe u 18 sati  održan je Festival Bošnjačke kulture u Vodnjan. Ovakva vrsta susreta, druženja Bošnjaka pokazalo se kao pozitivan primjer doprinosu kulturne različitosti u multikulturalnim sredinama.

Predsjednik Nacionalne zajednice Bošnjaka Vodnjan zahvalio se prisutnima na dolasku, te naglasio potrebu održavanja ovakvih programskih sadržaja, kako se običaji i tradicija ne bi zaboravila te naglasio obvezu prenošenja običaja i tradicije na mlađe naraštaje. Zahvalio se i Izvršnom odboru NZBV koji su svojim nesebičnim radom pomogli da se ovaj program održi upravo u njihovom mjestu. Zahvalu je uputio i Savjetu za nacionalne manjine RH i Gradu Vodnjanu koji su prepoznali napore i njihov rad u očuvanju bošnjačke kulture.

Inače, Nacionalna zajednica Bošnjaka Vodnjan djeluje već petnaest godina, a u proteklih par godina njihovi programski sadržaji postali su prepoznatljivi i izvan Vodnjana.

U kulturno –umjetničkom programu nastupio je zbor Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre Istarske gondže (pupoljak ruže) izvodeći jedne od najljepših sevdalinki kao što su „Kad ja pođoh na Bembašu“, „Ne klepeći nanulama“ „Sinoć ja i moja kona“, „Zvijezda tjera mjeseca“ … Inače, zbor je nastao iz želje da se tradicionalna pjesma sevdalinka očuva od zaborava, ali i da se promovira i preznetira diljem Istre, ali i šire, van granica Hrvatske naglasila je voditeljica programa Isabela Muflizović.

Prezentirana je i tradicionalna bosanskohercegovačka jela, pa su prisutni mogli  degustirati kako poznate slastice, tako i slana jela kao što su burek, pite.

U drugom dijelu programa nastupio je bend koji su izvedbama sevdalinki i bosanskih narodnih pjesama oduševili prisutne sugrađane te se na kraju programa zaigralo i tradicionalno kolo.

Program je sufinanciran sredstvima Državnog proračuna putem Savjeta za nacionalne manjine RH i Grada Vodnjana.

 

Odgovori